S aspekta blok sheme, delta modulacija (delta modulation – DM) je specijalni slučaj DPCM (vj. 5) sustava u kojem kvantizator ima samo dvije razine kvantizacije tj. N = 2. Kvantizirani signal je binarni tj. ima samo dvije diskretne razine pa višerainski koder nije potreban. Jedna naponska razina predstavlja binarni znak ”1”, a druga naponska razina je binarni znak ”0”. Dakle, DM sustav je ekvivalentan DPCM sustavu u kojem kodna riječ ima samo jedan bit. Osnovna prednost DM sustava je jednostavnost sklopovske izvedbe u usporedbi s višerazinskim sustavima. Na sl. 6.1 je prikazana blok shema DM sustava. Sustav je u potpunosti definiran s dva parametra, frekvencijom uzorkovanja fs i korakom kvantizacije △. U trenutku uzorkovanja kvantizira se predznak razlike ulaznog uzorkovanog signala x[n] ≡ x(nTs) i prediktiranog signala [n] s binarnim znakom ”1” ako je predznak pozitivan, a s ”0” ako je negativan (sl. 6.2):
| (6.1) |
gdje je greška procjene e[n]:
| (6.2) |
Procijenjeni signal [n] je zbroj produkta △[n]eq[n] i procjene iz prethodnog trenutka uzorkovanja [n - 1] tj.
| (6.3) |
gdje je △[n] korak adaptacije i kod delta modulacije je konstantan tj. △[n] = △ ∀ n, a kod adaptivne delta modulacije se računa iz vrijednosti na izlazu iz kvantizatora eq u tekućeg trenutku n te iz vrijednosti u prethodnim intrvalima tj. △[n] = f(eq) Uz izabranu frekvenciju uzorkovanja fs i korak kvantizacije △, ovisno o nagibu ulaznog signala, može nastati uzastopni podbačaj ili sukcesivni prebačaj u prognozi što je nepoželjna situacija budući da ovo znači da greška sadrži dio informacije. Ovaj efekt se obično naziva greška preopterećenja i ona može biti smanjena izborom prikladnog koraka kvantiziranja △. Da ne bi došlo do greške preopterećenja, treba biti ispunjen uvjet:
| (6.4) |
S druge strane kad je signal praktički konstantan, signal z(t) oscilira oko w(t), pa veličina △ direktno utječe na grešku granulacije. Proizlazi da korak kvantizacije △ treba birati kao kompromis između greške preopterećenja i greške granulacije. Ako se međutim, želi izbjeći ovisnost greški, treba birati △ na način da ne dolazi do greške preopterećenja. Eksperimentalnim putem je pokazano da se DM sustavi mogu komparirati s PCM sustavima ako je traženi omjer signal šum do 30 dB, pri čemu se pri usporedbi pretpostavljaju jednake brzine prijenosa (bit/s). Ako se traži veća razina kvalitete onda je PCM sustav bolji. Glavna prednost DM sustava je u jendostavnosti implementacije.
U svrhu smanjenja šuma preopterećenja, nastalog kao posljedica greške preopterećenja, koriste se sustavi s adaptivnom delta modulacijom (adaptive delta modulation – ADM). Pri tom se razina šuma granulacije nastoji zadržati u prihvatljivim granicama. Kod ADM sustava, korak △ se mijenja u ovisnosti o digitalnim podacima generiranim na izlazu kodera. Ideja je da se za uzastopni niz jedinica na izlazu korak △ povećava, a ako se izmjenjuju nule i jedinice na izlazu kodera, onda se korak △ smanjuje. Jednostavan način adaptacije je podešavanje koraka ovisno o dva protekla simbola na izlazu iz kodera:
| (6.5) |
gdje su eq[n] i eq[n - 1] tekući i prethodni predznak tj. f(eq) = eq[n]eq[n - 1], a α je parametar adaptacije. Ako je α = 1, vrijedi da je △[n] = △[n- 1], što odgovara standardnoj DM izvedbi. Vrijednost α se bira iz područja 1 < α < 2 i često je u upotrebi α = 1,5 uz fs = 60 kHz za govorne telefonske signale. Koristeći ovakav način adaptacije koraka kvantiziranja, dobija se oko 10 dB veći S∕N omjer od onog kod DM-a te uz △max∕△min = 100 i dinamičko područje do 40 dB. Loša osobina adaptivne izvedbe je osjetljivost na smetnje u kanalu.
Zadaci