Na 10. Sportskim igrama malonogometna ekipa FESB-a osvojila je prvo mjesto !!!

Ostale slike s turnira

Rezultati u grupi:

FESB - Split : Građevinski fakultet - Osijek 3:2

Marasović (2), Podrug (1)

FESB - Split : NSK - Zagreb 4:2

Lela (1), Podrug (2), Sedlar (1)

Četvrtfinale:

FESB - Split : Poljoprivredni fakultet - Osijek 5:0

Podrug (2), Marasović (1), Čavka (1), 1 autogol

Polufinale:

FESB - Split : Elektrotehnički fakultet - Osijek 1:0

Marasović

Finale:

FESB Split : IRB - Zagreb 1:0

Čavka

Izvještaj trenera  i golmana ekipe Vicka Dorića - Kako su igrali:

Damir Sedlar – (1 gol) Profesorski odigrao zadnjega. Maksimalno odgovoran, pouzdan, čvrst i pravovremen u duelima i izlascima. Onih par puta kad su ga prošli napravio profesionalni faul. Dava je sigurnost i mirnoću ekipi. Smireno organizira igru točnim dodavanjima bez puno rizika, disciplinirano drža svoju poziciju i sprečava protivničke kontre. Svaki put kad bi iznija oduzeti balun imali smo kvalitetnu šansu: četvrti (odlučujući) gol protiv NSK, gol u polufinalu, Lelina prečka u polufinalu...

Damir Čavka – (2 gola, 1 asistencija) Skupa sa Sedlarom drža kompletnu obranu. Doslovno neprelazan (ni jednom ga igrač nije proša po mojoj evidenciji) i nezamjenjiv (jedini nijednom nije izaša iz igre, nasljednik Žele D.). Na prekidima vrlo kvalitetno radija dogovorene kretnje, posljedica čega je da je ima najviše šuteva na gol. Šteta šta je većinu toga zamalo promašiva. Većina naših napada išlo je preko njega (jer se Marasović puno zabiva naprid), dava je korektne balune prema naprid u skladu sa svojim tehničkim mogućnostima. U finalu u potpunosti zaustavija Mislavove prodore te na kraju postiga pobjedonosni zgoditak nakon kornera – igrač utakmice.

Ivan Marasović – (4 gola) Brz i trkački moćan, puno puta je probija livu stranu i ubaciva se u prazan prostor. Dobro radija blokove za Damira na korneru. Čvrst u duelu i pozitivno drzak u igri. Mora poradit na kontroli temperamenta jer nepotrebno diže tenzije što nama ne odgovara, a i nije primjereno s obzirom da mi ipak predstavljamo fakultet. Na naš postavljeni napad se gura više naprid nego šta je triba čime je zatvara prostor Srđanu i uvjetova da naši napadi idu svi priko desne strane. Triba bi češće primat balun od Sedlara na našoj polovici i onda odigravat naprid na Lelu i Srđana. S dva gola individualno riješija prvu utakmicu u vaterpolo uvjetima. Postiga jedini gol u polufinalu, u finalu pogodija prečku. U finalu se junački borija s Hasom i skoro u potpunosti zaustavija njegove prodore i ubacivanja po livoj strani.

Branimir Lela – (1 gol, 1 asistencija) Borija se naprid, vrlo odgovorno i kvalitetno odigra obrambeni dio. Jako opasan kad se s balunom uspije okrenit licem prema golu. Falilo mu je preciznosti u šutevima (možda zato šta mu se tresa mozak), da je bija malo precizniji mogli smo lakše i uvjerljivije doć do pobjede. Asistencija Marasoviću za prvi gol na turniru, otvorija špinu protiv NSK. Skinija stativu protiv NSK, prečka u polufinalu protiv ETFa, stativa u finalu s IRBom.

Srđan Podrug – (5 golova, 6 asistencija) Najstariji, najiskusniji, kapetan. Impresivna statistika – zabija, asistira, izvodija sve prekide. Vuka je ekipu naprid, pozitivno djelova na debitante. Lobova golmana s branke na branku, da gol livon, gol glavom... Kvalitetno izvodija aute i kornere, servira poprilično šuteva i izglednih situacija, praktično nije da ni jednu kontru. U četvrtfinalu da prva dva gola i asistira za ostala tri, u polufinalu i finalu asistira za jedine golove. U finalu mu je falilo snage, drugi put laganije za reprezentaciju. Zaslužija titulu najboljeg igrača turnira no zbog politike i interesnih lobija nepravedno zaobiđen.

Mario Cvetković – (-) Zlatna rezerva. Svoj dio posla vrlo korektno obavio, nadmašio očekivanja i izbornika i trenera. Pozitivno djelovao na ekipu na terenu, uz aut liniju i van terena (posebno kad je bija na bilom vinu). Izborija se za tri jako dobre šanse, šteta šta nije da gol. Da je Sedlar doda njemu, a ne Leli moga je bit i junak polufinala.

Izvještaj Maria Cvetkovića zlatne rezerve - Kako je branio:

Vicko Dorić - jedini Pravi golman na turniru, zasluženo dobio pehar za najboljeg igrača turnira. Forma mu se dizala iz utakmice u utakmicu (iako je sudjelovao u još barem pola tuceta sportova), od 1/4 finala pa do kraja nije primio ni jedan gol, a u više navrata je spasio 100% (mrtvu) situaciju. Miljenik svih, mladog i starog, posebno drugog spola, iako i kod onog prvog neloše kotira (navode izvori koje treba provjerit). Iako sam za sebe kaže da svakim novim danom vise nije tako lijep i mlad kao što je bio nekad, zasluženo može ponijeti naziv "hobotnice" (ni ona nije lijepa, al' ako je dobro spremljena...).

Zadnja izmjena:  05.01.2010., od  26.11.2004. stranica je posjećena  puta.